![]() |
| TERAPIJA, Vukov dom, Loznica |
U
Vukovom domu kulture u Loznici 13. juna 2017. godine održana je promocija prve
knjige o lozničkom rokenrolu, koju je napisao novinar i bubnjar Slobodan Boban
Pajić.
Osim
priče o ljudima koji su obeležili rok scenu u tom gradu, knjiga predstavlja i
podsećanje na život i odrastanje u nekadašnjoj Jugoslaviji.
Od
1959. godine, kada je u Loznici napisana prva rok pesma, pa do kraja
osamdesetih godina, rok scenu ovog grada činilo je čak 70 grupa, i preko 150
muzičara. Svi ti ljudi i bendovi koji su maštali o objavljivanju svojih
ploča i koncertima, od zaborava su sada sačuvani u knjizi „LOznički ROCKovnik“.
Prvi
muzički gosti na promociji, u okviru koje je bio i koncert, bila je rok grupa
TERAPIJA u sastavu:
- Miladin Čukvas Čunko – gitara i vokal;
- Zoran Mitrović Mitar – gitara;
- Marko Perić Exer – bas gitara;
- Stanimir Đorđević Staćo – bubnjevi;
- Predrag Spasojević Učo – klavijatura.
Pored
toga što je rok grupa TERAPIJA predstavljena u knjizi, njen vođa, Miladin Čukvas Čunko,
pomenut je u više navrata. Sledi jedan segment knjige o ovom muzičaru:
![]() |
| Miladin Čukvas na svirci |
Do svog punoletstva, Miladin Čukvas Čunko svirao je sa
svim muzičarima koji su u to vreme delovali i predstavljali rok scenu u Zenici.
Kada je 1975. godine otišao u Sarajevo i upoznao Ranka Bobana, u to vreme
jednog od najproduktivnijih kompozitora i najpoznatijih muzičara u bosanskoj
prestonici, koja je i tada važila za rasadnik pop muzike u nekadašnjoj SFRJ, ušao
je na vrata kroz koja su prolazili Vajta, Čola, Brega, grupe „Kod“, „Teška
industrija“, „Kamen na kamen“ i mnogi drugi.
– Zenički radio svojevremeno je organizovao festivale i
rok koncerte na „Čelikovom“ stadionu a na njima su se pojavljivali svi solisti
i bendovi koji su u to vreme predstavljali vrh jugoslovenske zabavnjačke scene.
Kao gitarista sarađivao sam sa svim zeničkim muzičarima, a kada sam otišao u
Sarajevo postao sam član grupe „Vozdra“ koju je predvodio Ranko Boban, autor
mnogih pop-hitova. U to vreme Boban je sa pokojnim Duškom Trifunovićem uređivao
i vodio radijsku emisiju „Na ti“, a naša grupa je
često gostovala u njima i pravila studijske snimke. Učestvovao sam u nastajanju
velikog hita Zdravka Čolića, pesme „Glavo luda“, a osnovna solo deonica izašla
je iz moje gitare jer tu pesmu trebalo je da snimi grupa „Vozdra“. Postojala je
mogućnost da pređem kasnije u grupu „Kod“, ali mene je put odveo u tada
popularnu grupu „Senad od Bosne“, priseća se Miladin svog rokenrol puta.
![]() |
| Fragment iz knjige |
Kasnije
osniva bend „Terapija“ i sa njim beleži najznačajniji nastup kao predgrupa na
oproštajnoj turneji grupe „Tajm“.
–
Bili su na vrhuncu slave, a pored „Terapije“ na „Tajmovim“ oproštajnim
koncertima svirao je „Parni valjak“ i grupa „Kod“. Muzika me zatim odvela u
Sloveniju i grupu „The Best“, iz koje je kasnije nastao bend „Eldorado“. Pred
sam rat, 1989. i 1990. godine sviram letnje gaže u Dubrovniku sa bendom u kojem
su bili pokojni Rođa Raičević, svirao je na klavijaturama i pevao, za
bubnjevima je bio legendarni Điđi Jankelić, dugogodišnji deo ritam sekcije „Bijelog
dugmeta“, Bili King je svirao konge i pevao, a bas-gitarista je bio Nenad Božić
Boža, osnivač nekadašnjih „Suncokreta“. Odlična postava i vrhunski muzičari.
Rat je doneo ono što je doneo, a mene je doveo u Banju Koviljaču gde i danas
živim, kaže Miladin, koji sve ove godine „živi od muzike i za muziku“.
U
poslednje vreme se i na lozničkoj sceni dešavaju pomaci i, kako kaže, rokenrol
se ponovo budi i animira mlade da sviraju urbanu muziku.
![]() |
| Odjeci svirke u BLIC-u |
– Dobro je što se formiraju mladi rok bendovi. Sa kolegom
Goranom Draževićem bavim se studijskim snimanjem i produkcijom, a mladim
grupama smo uvek spremni da pomognemo. Planiram na proleće da pokrenem rok klub
u kojem će svirati poznati, ali i neafirmisani mladi bendovi. Čini mi se da
dolaze bolji dani za nas rokere – optimista je Miladin, jedan od ljudi koji u
lozničkom kraju uporno čuva „plamen rokenrola“. (Blic).
Ovo je jedan od prvih mojih tekstova koje sam
napisao o legendi Miladinu. Naredni su takođe govorili o njegovom upornom
angažovanju da pokrene zaštopali točak muzičkih vrednosti, ali on je u njima
bio pominjan samo kao „organizator“, „inicijator“, „deo tima“ – „Rokerijade“ i
mnogih drugih pokušaja da se oživi rok scena i pokrene „živa svirka“ u gradu.
Nažalost, većina tih pokušaja trajala je kratko, taman toliko koliko je Miladin
imao strpljenja da saziva pospale rokere, da ubeđuje klince da se samo na
svirkama mogu očeličiti i stvoriti sopstveni izraz. Podržavale su Miladina
kolege iz Banje i Loznice i kada je organizovana rok žurka povodom pola veka
rokenrola u Loznici, ali su se formacije brzo gasile, mešale ili odustajale od
narednih angažmana. Najčešće Miladin i danas zasvira rok sa grupom „Terapija“,
u kojoj su njegovi drugari „iz posleratne priče“. Menjala se i ta postava
često, ali među najistrajnijima su gitarista Zoran Mitrović Mitar i
klavijaturista Predrag Spasojević, profesor razredne nastave, čovek koji se
sprema da odbrani doktorat na Učiteljskom fakultetu, humanitarac koji u selu
Donja Trešnjica, gde radi kao učitelj, svojim đacima pomaže na različite
načine, ali ih, pre svega uči životnim vrednostima i pušta kvalitetnu muziku za
vreme odmora između časova.
![]() |
| Mitar i Marko |
Zahvaljujući
Miladinu, koji nikada nije štedeo svoje vreme i znoj da postavi dobro
ozvučenje, obezbedi rasvetu, odštampa plakate, pa čak i da da ime nekim tek
okupljenim grupama, sastavljenim samo za taj nastup, mnogo grupa je svoje prve
svirke imalo pred dosta publike i na dobrom razglasu, a da nije bilo njegovog
elana, ko zna koliko manje bi se čulo i za grupe „The bend“, „Sabrakadabra“, „Senke“,
„Gonzales“, „Apolo 11“, „Crna strela“, „Divlji zapad“, „Džorž Milisava Dikenson“,
„Rokoholičari“, „Biće bolje“, „Krosroud“ ili „Lavirint“ iz Zvornika, koji je
redovno podržavao komšije rokere sa ove obale Drine. Miladin je i 2003. godine
u klubu „Vidovdan“ tokom leta organizovao koncerte afirmisanih srpskih rok
sastava, tako da su zahvaljujući njegovim muzičkim kontaktima tu gostovali „Lav
hantersi“, „Negativ“, „Najt šift“, „Kaktus džek“, Bora bez „Čorbe“ i mnogi
drugi. Tog leta jedan od boljih nastupa imao je i loznički „Rejn ekspirijens“,
predvođen Davorom Lazićem Hendriksom, bend koji je ostavio ozbiljnog traga na
ovdašnjem asfaltu, ali i širom države, kao i drugih republika nekadašnje
Jugoslavije.
Priča
o Miladinu je tolika da bi se samo o tome mogla napisati knjiga, ali njegova
skromnost je i dovela do toga da ga svi cene i, vrlo često, ne shvataju
ozbiljno u njegovoj iskrenoj želji da rokenrol traje. Ako nekada odluči da napiše
svoju biografiju, gotovo sam sasvim siguran da bi mogla da ima nekoliko
nastavaka. Zato mu se neću mešati u posao i krasti više od ovoga što sam osećao
kao obavezu da ukažem na njegovu ličnost. Priznajem, svaki susret sa njim
čoveka nanovo inficira toliko da bi bio u stanju odmah da zgrabi trzalicu ili
palice i skoči na binu, pa šta bude, međutim, i pored nekoliko nagoveštaja još
uvek nismo zajedno zasvirali na sceni i ko zna kada ćemo. Plašim se da se samo ne „prevježbamo“, pa onda ode sve u „Šandrlajz“, ma šta
to značilo. Miladinova porodica je muzička porodica, svi se bave muzikom, žive
od nje ili je studiraju, dok on, zaljubljen u svoje gitare i dalje mašta da će
se vratiti vremena iz Zenice, Sarajeva, Dubrovnika, sa Zlatibora ili Ljubljane,
Zagreba...
kada se sviralo srcem i iz čiste namere – da uživaš u
tome.
Inače, klavijaturista grupe TERAPIJA, Predrag Spasojević Učo, uradio jep relom knjige i napisao prikaz koji možete pročitati ovde:







